"Klimatske promjene su problem koji ne možemo zanemarivati. Ne možemo ga ostaviti za buduće generacije. Živimo u kritičnom trenutku povijesti, „A koji nije?!“, prigovorit će neki, pa i dobronamjernici. Sasvim je normalna briga za dom, ne samo naše obitelji, nego bi trebala biti i naš zajednički dom – za Zemlju. Vremena za promjene imamo, ili barem tako želimo misliti. Cilj je očuvanje onoga što mnogi vole zvati održivi i integralni razvoj.

Mogli smo čuti i kako u svijetu 8 milijuna ljudi radi u sektoru obnovljivih izvora energije... I u Hrvatskoj ih ima. « Ne trebamo imati grižnju savjesti », reče malo prije dr. Jelavić. A treba mu vjerovati jer je duboko u ovom problematici.

Naravno, uvijek se može više. I treba težiti većem. Smanjiti ispuštanje CO2 i više koristiti obnovljive izvore. I pritom naći kompromisno rješenje sa zaštitnicima prirode i životinja.

Kao i sve uokolo nas, klimatske promjene možemo gledati samo negativno, katastrofično, ali i pozitivnije. Primjerice, dokazano je kako klimatske promjene

• potiču društvo na iznalaženje novih rješenja,
• potiču povezivanje politika i suradnju različitih sektora
• potiču razvoj eko-inovacija i novih zelenih radnih mjesta
• mjere energetske učinkovitosti doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i potiču razvoj gospodarstva i novih zelenih poslova

Ideja ima, osobito među mladima. Uostalom, jučer su neki učenici i studenti dobili nagrade u Kući Europe zbog svojih kreativnih projekata kojima su promovirali održivi razvoj i brigu o okolišu u Republici Hrvatskoj.

U kojoj, iako je mnogi napuštaju posljednjih godina, napose mjeseci, još ima pametnih, sposobnih i kreativnih ljudi koji svojim idejama i aktivnostima žele mijenjati Hrvatsku, a i svijet na bolje. To je ona drugačija slika društva, često neopravdano izostavljena.

Kao i sve u životu, postoje pozitivne i negativne strane. Ne smijemo gledati samo jedne... I zato mi je drago što smo jučer vidjeli i predavanje profesora Koraćina. Za neke kontraverzno. Ali to je namjerno učinio jer i to je realnost. Modeli atmosfere nam pomažu, ali moramo biti svjesni njihovih mogućnosti. I nemogućnosti ! Ograničenja…. Suprotnih mišljenja u znanosti treba. I sumnja ! Uvijek postoji i crno i bijelo. A i sivo !

I ne trebamo si međusobno zbog toga predbacivati… Kao ni tko je više ili manje kriv, u kojem postotku. Smanjimo negativno djelovanje na prirodu, da nam ona prestane vraćati meteorološkim ekstremima kojekakve vrste u težnji za postizanjem ravnoteže….

Pa premda se moglo čuti kako je zatopljenje globalni problem, a prilagodba lokalni proces, i ta lokalnost teško je moguća bez djelovanja na više razina i bez međusobne suradnje. Uostalom, ovih smo dana mogli čuti i kako je « suradnja » jedna od najspominjanijih riječ, uz  hitnost, ambiciju, inovaciju te „ublažavanje“ i „umanjivanje“ stakleničkih plinova. A valjalo bi kada bi uz njih bile i « poštenje » i « pravednost ». I na lokalnom i na globalnom nivou.

Nadam se da će se prema mnogima pozitivne promjene iz Vatikana proširiti diljem svijeta. Pošteno i pravedno ! Za čovječanstvo u cjelini, ne samo za pojedince.